Cijela knjiška scena jedva je dočekala nešto novo iz pera Matee Čvagić Prašnjak, posebno otkako je na svojoj online knjiškoj turneji 2020. godine spomenula kako preko pedeset u ladicama njezine mašte čeka da ona nađe vremena za pisanje. Sigurna sam da se od tada u te ladice pospremilo barem još toliko ideja, a to našoj Matei zadaje velik izazov. Igra sjena knjiga je koja dugi niz godina čeka da ju Matea zaokruži i dovrši, a ove je godine napokon ugledala svjetlo dana. Pa, da vam kažem nešto o njoj…
Iris Athenis mlada je djevojka, a prozvala se kolekcionarkom polomljenih, zanemarenih, odbačenih i zaboravljenih stvari. Njezin otac kupio je jedno zemljište u Osijeku koje se nekada zvalo Vila Union. Znatiželja je ubila mačku, ali Iris je morala pronjuškati uokolo, među starim zidovima imanja. I tako je našla možda najvrjedniju stvar od svih koje posjeduje – uspomene koje će zauvijek voljeti. Knjiga uspomena, najdražeg mi lika, Kalipso, završila je u Irisinim rukama. A to je tek priča koju morate saznati.
Knjiga ima dosta likova i nije sada poanta objašnjavati svakoga od njih, mislim da ćete se s njima morati osobno upoznati. Htjela sam još prokomentirati Matein stil pisanja. Ona vam piše… svemirski. Tako veličanstveno, tako tajnovito, tako predivno. Ni jedan jedini opis nisam preskočila jer je svaki bio suprotan pridjevu dosadno. Svi dijalozi su tako pomno smišljeni i likovi su odlično okarakterizirani. Priča koja se provlači knjigom u periodu od 130 godina je brutalna, a kraj je ostao baš onakav kakav treba biti. Zapečaćen, ali otvoren. Kako god ga vi sami želite prihvatiti. Dakle, da sumiramo: roman je originalan, predivno napisan, atmosferičan, emotivan, sa slojevitim likovima, maštovit, mjesto radnje je u Lijepoj Našoj… Što više čekate? Jeste li već nabavili svoju knjigu?
Igra sjena roman je od dvjestotinjak stranica, ali u tih dvjestotinjak stranica stala je cijela vječnost. Matea je jako dobro razradila radnju i likove i sve je tako lijepo sažela da ničega ne nedostaje, a opet je rekla sve što je trebala. Znala sam da će knjiga, kao i njezine prethodne, ponovno imati puno likova i više različitih godina u kojima se odvija radnja, ali stvarno nisam znala kako je ona to namjeravala ukalupiti u malo više od 200 stranica. Upravo to sam joj malo zamjerila u knjizi 31 nogometni teren, koju sam čitala prije gotovo 3 godine – jednostavno mi je bilo previše likova i previše različitih vremenskih razdoblja za pohvatati, ali u ovoj knjizi sve je opravdala. Cijela se radnja savršeno isplela na početku pa rasplela prema kraju, a svaki je lik igrao svoju bitnu ulogu i bez njega se ne bi mogla ispričati tako divna priča.
Zapravo, shvatila sam da Matei više ne mogu zamjerati takav raspored radnje i likova jer je to očito njezin osobni potpis po kojemu prepoznajemo da se radi baš o njenoj knjizi. I zato vas pozivam da uronite u nju bez straha da ćete se izgubiti jer, kako kaže značenje iza imena izdavačke kuće Lux Noctis, Mateino pisanje vam je svjetlo noći koje će vas odvesti na putovanje zvano Igra sjena.
Izvorni osvrt pročitaj ovdje.