Zbirka *Ameba amebi*, pjesnički je prvijenac Mateja Gabuda, koji objedinjuje pedeset i pet ispovjednih pjesama. Pjesme se bave problematikom odrastanja i potragom mladoga pojedinca za vlastitim mjestom u svijetu, kroz prikaze odnosa s prirodom, prijateljstva, obiteljskih veza i trauma prouzročenih bolešću, pobačajem i samoubojstvom. Premda su pisane iz perspektive mladoga pjesničkog glasa, a time i lirskog subjekta, iskrenost i bol kojima su prožeti pojedini stihovi pozivaju čitatelje svih dobnih skupina da urone u bezdane tuge i straha i pokušaju isplivati iz njih umiveni i ojačani – makar samo spoznajom da nisu sami.
1 recenzija za Ameba amebi – Matej Gabud
Ocjenjeno 5 od 5
Roman –
Ova zbirka Ameba Amebi nije samo kakav poetski uradak, već vrhunski spoj proživljenog iskustva i duboko promišljene fenomenologije. Uspijeva izraziti onu delikatnu tankoćutnost ljudskog postojanja, pretačući iskustva kroz prizmu empatije i fenomenološkog zahvata. Svaka pjesma teče izrazito fluidno, kao fragment neoplatonističke meditacije, prožeta natruhama dekonstrukcije u najboljem Derridaovskom duhu. Osjećaj subjekta – čitatelja – koji postaje recepijent tvojih riječi, tko god on bio, proživljava poetsku transformaciju kroz tvoj jezik, kao da te stihovi režu, ali s pažnjom kirurškog skalpela, istovremeno vraćajući smisao putem preciznog, gotovo zlatnog veza.
Stil, svojom fluidnošću, podsjeća me na razinu eksperimentalnosti koju bismo mogli naći kod Björk, gdje je struktura forma slobode, a osjećaj najsnažniji izražaj.
Roman –
Ova zbirka Ameba Amebi nije samo kakav poetski uradak, već vrhunski spoj proživljenog iskustva i duboko promišljene fenomenologije. Uspijeva izraziti onu delikatnu tankoćutnost ljudskog postojanja, pretačući iskustva kroz prizmu empatije i fenomenološkog zahvata. Svaka pjesma teče izrazito fluidno, kao fragment neoplatonističke meditacije, prožeta natruhama dekonstrukcije u najboljem Derridaovskom duhu. Osjećaj subjekta – čitatelja – koji postaje recepijent tvojih riječi, tko god on bio, proživljava poetsku transformaciju kroz tvoj jezik, kao da te stihovi režu, ali s pažnjom kirurškog skalpela, istovremeno vraćajući smisao putem preciznog, gotovo zlatnog veza.
Stil, svojom fluidnošću, podsjeća me na razinu eksperimentalnosti koju bismo mogli naći kod Björk, gdje je struktura forma slobode, a osjećaj najsnažniji izražaj.
Ove pjesme liječe i prodiru, u srž. Bravo!