Sablasni ples – Nika Perojević

Hladni ton staklene harmonike odzvanja ruševnim dvorcem, predući ledene niti oko raspuknutih, uništenih stupova. Nekoć davno, ovaj drevni, tisućljetni dvorac vrvio je životom, sjajem, balovima, velebnim gozbama o kojima današnji svijet samo može sanjati i maštati. Ime plemićke obitelji koja je posjedovala dvorac već je stoljećima zaboravljeno, a ruševina velebnog, ponosnog dvorca sada umjesto veselja i zabave u ljudima budi jezu i strah kakve smrtnici još nisu osjetili.
Nitko se ne usuđuje prići ruševnoj građevini. Nitko se ne usuđuje biti u blizini dvorca i šume u suton, kada Sunce umre, a Mjesec se rodi. Legende zbore o svakakvim prikazama i jezama koje lutaju tim područjem, plešući kolo oko jezera u samoj nutrini ružama obraslog labirinta. Stoga, pripazi, jer mrak bi te mogao uhvatiti na mjestu gdje vladaju Sjene. Mnogi koji su se oglušili na zapovijed mudrih danje svjetlo više nije ugledalo, a njihova imena, nakon jedva godinu dana otkako su nestali, bila su zaboravljena. Lica i sjećanja na njih izbrisana su kao da nikada nisu niti postojali.
A za sve su krivi oni – Lovac i Bijela Gospa, s njezinom vojskom Sjena.