Zrin, čuvar ključeva – Maja Rakušić

U gustoj šumi obasjanoj mjesečinom mudraci su stajali nad kotlom, dok su im duge sive brade, prodorni pogledi, dugi prsti i tanašna tijela bili okruženi samo tihim govorom šume. Čekali su.
„Kotao je prokuhao!“ povikao je Koncije, jedan od najmudrijih među Mudrima.
Lice vrlo blagog osmijeha odvratilo je: „Dugo ste čekali na njih tek nekoliko! Na Zemlji, pod mjesečinom, spava jedan mladić. Pozovite ga za tri dana kada Mjesec bude pun. Pošaljite Mimure po njega. Njegovi su snovi laki. Lucidni snovi neće pomoći.“
Kada je lice iz kotla nestalo, smjesa se razlila.
Dredoksi, Mudraci – iliti prenositelji poruke – šutke su izmjenjivali poglede paleći lulu za lulom. Pod vedrim nebom, duboko u nepoznatoj šumi, govorili su samo nužno. Većinom su u zvijezdama šutke zapisivali još jednu sudbinu. I sada su sazivali još jednog Liva.
Još jednog Čuvara Ključeva.